Pagijevo carstvo
17.05.2007., četvrtak
And sada, something potpuno different
|
Znam da ovo nije u mojem stilu, nedostaje mi inspiracije, pri ovim vrućinama imam samo aspiraciju. Odlučio sam malo usporiti svoj život jer više nisam imao vremena ni za čitanje novina na WCu. Što se dogodi kad je čovjeku dosadno, a ima nećakove igračke? Pogledajmo! Glazbena podloga uz slike: P.S. očekujem priču prouzrokovanu vašim impresijama slika.                Žalosno je što svako okupljanje mora završiti pijankom! |
19.04.2007., četvrtak
Dijasporska ksenofobija nema granica
Prijatelj me prije nekoliko dana upozorio da mi se ime i prezime pojavilo na interesantnom mjestu na internetu. Na jednom forumu koji ima znakoviti topic: Za Dom i Hrvatsku, podtopic politika i, pazi sad ovo: peticija protiv M.P.Thompsona. Ono što je još najzabavnije, taj post je stavljen još 2004, za vrijeme njegovog velikog pohoda Hrvatskom.  Iskreno, ne pronalazim se ugroženim što sam na tom popisu, ne sjećam se da sam se zapisao na tu peticiju, ali bih se ponovno zapisao ako mi se pruži prilika. Ali, smeta me kontekst tog posta. Naime, 2004. sudjelovao sam na dva Thompsonova koncerta u Zagrebu kao izvođač, dakle, ti isti ljudi koji ističu da sam neprijatelj Hrvatske skandirali su i pljeskali meni kao i Thompsonu (dobro, meni su pljeskali 20 sekundi koliko je trajao moj boravak na pozornici). Tada, kao i sad, ne vidim zašto ne bih nastupao za novac sa bilo kim. Isto tako, smatram da nije licemjerno da potpišem takvu peticiju makar nastupio s takvom osobom. Ta peticija nema veze s mojim političkim stavovima, već s činjenicom da ne volim exploataciju politike u glazbi i glazbe u politici, ne volim plagijate, ne volim licemjere. Ali, da me neki klinac koji se tek rodio dok sam ja sa svojim roditeljima živio na prvoj crti bojišnice naziva neprijateljem, to me malo smeta. No, s obzirom da dotična gospoda imaju problema s hrvatskim pravopisom, znam da im se ne može zamjeriti, jer su ograničene svijesti i uma. Pošto meni vrag ne da mira, malo sam čačkao o čovjeku tko je postavio taj popis sa 3192 nesretnika koji su se usudili potpisati protiv njegove svetosti M.P.T. Naravno, to je ponosni Hrvat iz dijaspore, konkretnije Kanade, dakle čovjek kojeg s Hrvatskom povezuje samo prezime i korijeni (geni kameni), dok mi svi ostali, koji smo bili svjedoci rata u Hrvatskoj protiv Hrvatske, koji uredno plaćamo porez i ostale daće, mi smo izdajnici. Naravno, oni su veći kršćani od Pape. Ma znate kaj? Već sam umoran od te ljudske ograničenosti i gluposti. Vrati mi moje autiće, kanticu i lopaticu, idem doma. Mamaaaaaaaaaaaaaaaa! |
13.03.2007., utorak
Staplerfahrer Klaus
|
Zaštita na radu?! Kategorija: religija i sex. |
07.03.2007., srijeda
Starim li, ili....
|
U zadnje vrijeme postajem paranoičan. Ili se krećem u paranoičnom okruženju. Nekoć su mi neke stvari donosile veselje, a sada mi postaju tlaka. Nekad dobri prijatelji postaše ulizice ljudi koji me previše živciraju. Zar je to jedini način za uspjeh? Uvući se u guzicu čovijeku koji ti može pomoći u karijeri? To se kvalificira kao normalno ponašanje punoljetnih osoba?! Neka hvala, roditelji su me uvijek učili da budem samostalan i odgovoran. I da ne vjerujem strancima. A ni Grcima kad darove nose. I šta sad? Cijela moja okolina prodala je guzu za 30 srebrnjaka, a ja ostadoh popišan. I po prvi put preispitujem svoje ideale. Ideale....HAHAHAHAHAHA....kako to gordo zvuči..... ...Samo budale ginu za ideale..... Riblja čorba  Kažu da se sa starenjem povećava ljudska sklonost prema kompromisu. Imam osjećaj da se kod mene stvar odvija obratno. Prije sam bio sposoban prilagoditi se situaciji kako bih se uklopio u društvo koje mi je nešto značilo, a sada spreman sam prekinuti sve veze sa društvom ako me netko krivo pogleda. Ma ne starim, samo sam prolupao. Na stranu i skromnost! |
22.02.2007., četvrtak
Unsere Kampf und vjetrenjače
 Ova pjesma mota mi se po glavi već danima....kako pomiriti više strana svog života? Dok sam na poslu nalazim se u konzervativnoj i neinspirirajućoj sredini do boli, kao da sam na skupu mladeži HDZa. S obzirom da se volim zafrkavati hrvatskim jezikom često ostanem neshvaćen, a neda mi se objašnjavati sve do banalnosti (kao što bi rekao moj frend: ispucao sam u prazno odličnu foru). Jednostavnije je šutjeti i ostaviti druge da tračaju, dosađuju i pričaju kako je prošla nogometna reprezentacija. To je još jedna stvar koja me fascinira: kako ljudi koji nisu sposobni otrčati 100m u komadu a da ne dobe srčani udar od nekretanja znaju tako puno o sportu?! Kako isti takvi ljudi mogu toliko raspravljati tko je kada trebao napucati loptu, otrčati na drugu stranu i slične meni nerazumljive stvari. To je jedan od razloga što prezirem sport. Volim bicikliranje na druge staze i planinarenje no to je zato što se time bavim, ne pada mi na pamet da gledam sport na TV. I tako odradim svojih 8 sati među svojim kolegama geekovima a nakon toga bavim se svojim glavnim hobijem: sviranjem raznoraznih tradicijskih instrumenata. Ljudi s kojima sviram daleko su ugodniji, kulturniji i zrače pozitivnom energijom za razliku od mog radnog okruženja, a opet su konzervativni. Pomalo neodgovorni, izgubljeni...na jedan šarmantan način. Zabavlja me njihovo čuđenje što sam oženjen a nemam još ni 30 godina. Promatraju me poput neke čudne zvijerke. Valjda se očekuje da čovjek koji se bavi alternativnom glazbom bude slobodan, boem, alkoholičar ili narkoman. Zašto sve stavljamo u okvire? Zašto ne prihvaćamo ljude kakvi jesu, bez uspoređivanja sa drugima? Jedni očekuju da prestanem svirati, da se posvetim karijeri na poslu, da prestanem gubiti vrijeme na gluposti poput nastupa, dok druga strana očekuje da se cijeli posvetim koncertima, sviranju, kontempliranju o bitku života u zadimljenim kafićima i ostajanju na koncertima do sitnih sati. Ne sviđa mi se razmišljanje ni jedne ni druge sredine. Zato smo moja srodna duša (uobličena u moju suprugu) i ja osnovali vlastitu kraljevinu kojom vladamo suvereno i ravnopravno pomirujući kako našu potrebu za afirmacijom u društvu putem naših konzervativnih karijera tako i potrebu za duhovnošću baveći se glazbom i folklorom. I ljudi nas gledaju poput manijaka i luđaka jer nas ne mogu uglaviti u vlastita očekivanja. Sretni smo radi toga. Jer želimo biti različiti, a ne izgubiti se u masi. Želimo pisati svoju povijest, ne prepisivati iz zadnje klupe. |
